Večni zagrljaj
Od kad sam jutros videla ovu fotografiju, ne mogu da je izbijem iz glave. U neolitskom nalazištu kod Mantove u Italiji, iskopana su dva skeletona u zagrljaju. Smatra se da su sahranjeni pre pet do šest hiljada godina, i jedino u šta su naučnici sigurni je da su zagrljeni, a ne u nekom klinču. Skoro su sigurni da su u pitanju muško i žensko, kao i to da su verovatno bili vrlo mladi, zbog očuvanih zuba, ali sve to treba još da se potvrdi. Takođe nije sigurno da li je u pitanju grobnica, jer je nepoznato da je iko ikada sahranjivao grupno.
Ono što mene najmanje zanima su polovi. Bili oni ljubavnici, brat i sestra, dve sestre, dva brata, dva najbolja prijatelja ili dva najcrnja neprijatelja, svaki taj scenario dobija na snazi tek kad bi znali okolnosti u kojima su se našli zagrljeni na samrti. Da li su znali da umiru? Da li je bilo iznenada i da li je taj zagrljaj bio pun straha? Da li je moguće umreti od tuge za nekim? Da li su ubili jedno drugo, ali ih je smrt stigla pre nego što su stigli da se razdvoje?
Desna ruka levog skeletona leži između njih dvoje, a leva ruka desnog skeletona je prebačena preko ovog drugog, što je, predpostavljam, znak da je desni skeleton umro kasnije. Lobanja desnog skeletona izgleda kraća, tako da je moguće da je to ONA. Njena desna ruka se ne vidi, verovatno je umrla ležeći na njoj. Ne vidi se ni leva ruka levog skeletona. Nekako, ne mogu da zamislim da bi ih iko sahranio u ovako nedirnutom, prirodnom položaju. Pre bih rekla da su na tom mestu umrli i nekako prekriveni, jer ih zveri nisu rastrgle. Ako ih je neko namerno zatrpao, onda je to uradio pre nego što je bilo koja životinja stigla, što znači da bi ih verovatno i razdvojio da su se mrzeli, a ne voleli, za života.
Da li ih treba razdvojiti da bi ih prostudirali i saznali više o njihovoj smrti, i eventualno, životima?
Ne. Nekad je nepristojno gurati nos u tuđu smrt.


