Vikend roditeljstvo
Na poznatom srpskom (objektivnom) glasilu stoji reklama, pardon članak o obdaništu sa Senjaka. Ukratko: za tričavih 5000 dinara možete da ostavite svoje dete u obdaništu od ponedeljka do petka i budete vikend roditelj. To sam pročitala u nedelju uveče. Uspela sam da zaspim tek oko pet ujutro. Sve vreme su mi se po glavi vrtele slike dece od jedne do sedam godina, mada mi se najviše primilo neko zamišljeno dete od dve godine, valjda jer im tada roditelji najviše trebaju, ako je uopšte moguće izdvojiti neko doba kada im trebaju više nego bilo kada drugo, i vidim to dete kako ima noćnu moru, ili još gore noćni teror, i kako joj treba mama pod hitno, ali umesto mame dolazi vaspitačica nadrndana što nije uspela da završi cigaretu ili telefonski razgovor... I zamišljam neko drugo dete, oko pet godina recimo, starije, pa ne plače, ali ne može ni da spava jer mu nije jasno zašto je tu, a ne kod kuće, šta je skrivilo, kako leži i osluškuje kako druga deca plaču, uzdišu, kukaju, bude se u znoju...
Odakle im ideja? Jel to neki novi evropski trend, a ja nazadna? Ali, pogledajmo sve to iz matematičkog ugla.
Da li dete u Srbiji može da se nahrani za 5000 dinara mesečno? Koliko se sećam, cene hrane u Srbiji su svetske, pelene su malo skuplje, vlažne maramice bar duplo skuplje nego u Kanadi. Formula je tu negde. Kašice su skuplje. Voće, povrće - kako kad, sezonsko jevtinije, kao i svuda. Meso - skuplje. Ako je 5000 taman dovoljno da se jedno dete nahrani, jel to znači da vaspitačice volontiraju, a vlasnik plaća stanarinu za prostor iz svog džepa, jer je dobar čovek? Ako je tako, kakva je motivacija tih volontirajućih vaspitačica, shodno tome, da li kompetentno obavljaju posao i gde leži interes vlasnika?
S druge strane, možda nisam razumela dobro. Možda je cena 5000 za nedelju dana. Jedan od aduta novinara, da nam približi ideju o obdaništu, je bio da je vrlo zgodno za socijalne slučajeve kojima treba vreme (čitava noć, izgleda) da traže posao. Pošto je ovo obdanište, znači, napravljeno za socijalne slučajeve sa Senjaka, otkud njima 5000 nedeljno, ili 21650 dinara mesečno (mesec u obdaništu se računa kao 4.33 nedelje, trust me, I know) ako su nezaposleni?
Novinar, mada verovatnije je da je bila novinarka, daje primer da roditelji koji tu ostavljaju decu nekad spremaju ispit, a nekad idu na odmor. Ostaviš dete u pansion za kučiće i mačiće i odeš u život, na more recimo, da udišeš svež primorski vazduh, dok ti dete deli sobu sa još trista dece u beogradskom smogu. A i stvarno, mislim, ko je još ikad uspeo da spremi ispit pored deteta?
Gde ide ta zemlja? Kakvi su to ljudi? Kakve ljude prave od te jadne, nevoljene dece? Pa bar u Srbiji svako ima trista baba, deda, ujni, strini, tetaka i u najgorem slučaju komšinica, koje su uvek spremne da prilete, ako ni zbog čega drugog, ono bar da ti preispitaju dete kako se mama i tata slažu. Ali ne, mora da je zapad kriv, iako nisam čula za ovako nešto na zapadu (što ne znači da ne postoji). Sutra će neko odande da mi prebaci da puno radim i malo vremena provodim sa detetom. Bar provodim svaki mogući minut, jedva čekam taj minut i trudim se da bude kvalitetan. I nikad ne bih tako malom detetu dala da prespava bilo gde osim u babinom ili tetkinom krevetu. To kad bih imala neku od njih u blizini.
Nikakve reakcije na ovu vest nisam nigde videla, osim bednih 9 komentara ispod same vesti. Da li u Srbiji treba neka dozvola za otvaranje obdaništa? Gde to prolazi, da li dolazi neka inspekcija, da li postoji regulativa za odnos vaspitača i dece i to prema uzrastu? Da li istražuju istoriju vlasnika? S obzirom da su deca ostavljena u ovo obdaništu u stvari napuštena, pa makar i na nekoliko dana, ne bi bilo loše da imaju psihologa koji će da ih nadgleda. Ma ne bi bilo loše zatvoriti ovakvo obdanište, na kraju krajeva, a roditelje dovesti na razgovor...

