Tuesday, July 3, 2007

Evo sedim ovde, zamisljen sam grdno...

Mogla bih da pišem o nekim stvarima koje sam čula i videla ovih dana, kulturna uzdizanja zbog kojih bih porasla (maybe) u tuđim očima, ali čemu? Da ne bude da sam sebična, evo hoćem da se pohvalim:
- ako niste videli dokumentarac Rain in a Dry Land, pogledajte. Nisam sigurna, doduše, da bi to bilo zanimljivo većini ljudi koji ovo čitaju, s obzirom da pišem na svom maternjem srpskom jeziku, te da ste i vi velikom većinom iz srpsko-hrvatskog-bosankog-makedonskog-slovenačkog govornog područja i da vas civilizacijski šok (Sasha ne ljutiš se što te citiram?) somalijskih Bantu crnaca u Americi ič ne zanima. Nije stvar u tome što nas ne zanima tuđa nesreća, daleko od toga, već što je teško s razumevanjem posmatrati situaciju u kojoj su se našli ljudi, a u kojoj sami nismo nikad bili. Ja, s druge strane, to lično doživljavam, i možda mi je baš zbog toga teško da pišem o toj temi.
- Videla kubansku predstavu Vida! o kojoj se malo priča, iako je izašao po jedan članak u Chicago Sunu i u nekim Njujorškim novinama, pa i u Toronto Staru, i to sve sa odličnim kritikama. Kuba većini ljudi predstavlja idealnu destinaciju za odmor, Kuba ima tendenciju da predstavlja raj na zemlji i potencijalnu Utopiju. S obzirom da imam sreće da ona meni iz ove moje pećine nije toliko nedostupna i da sam uspela da je vidim, imam samo najbolje uspomene, poštovanje za Kubance, divim se njihovim posvećenim umetnicima i sportistima, ali im želim sve najbolje u borbi za bolji život, jer niko nije zaslužio da živi onako kako oni žive. Držim im fige da ne izbije neki puč kada već jednom reše da priznaju da je Fidel davno umro, i volim da ga se sećam iz perioda kada je moj neki funkcionerski pradeda sa bočne strane, iz jedne susedne države istočno od Srbije, otišao da razmeni s Fidelom paprike za Kohibu. Ako je i tada još uvek imao neke ideale. Mislim Fidel. Čisto sumnjam za tog pradedu. Elem, predstava kanda malo podseća na rano detinjstvo, mešavina Jalta Jalta i drugog dnevnika. Kroz životnu priču jedne žene ispričana je priča o jednoj zemlji. Ali ako ostavim to na stranu, plesačice i pevačica (koja je trebalo da bude Omara Portuondo, ali sa mojom (ne)srećom koja me prati kroz život to veče je bila njena zamena), jedan jedini muški plesač i fenomenalan orkestar su bili, well.... dobri kako samo Kubanci to mogu. Preplakala čitavu predstavu. Ne znam zašto. Želim im sve najbolje, svakom pojedincu u toj predstavi, svakom pojedincu u toj zemlji.

Lingvistika

Danas je prvi radni dan posle prazničkog vikenda. Kanada je proslavila 140. rođendan. U petak ujutro nam je sekretarica glavnog geeka od svih nas geekova donela milioni trista osam hiljada četristo trideset i osam kanadskih zastava da ih poređamo po stolovima. Svake godine tako. Onda će ovih dana da ih pokupi, sledeće će opet da ih raspodeli. I sad tako sedim među kanadskim zastavama, još uvek imajući osećaj da je praznik, pa u skladu s tim i radim. Evo ovako. I nešto razmišljam: koja je razlika između patriotizma i nacionalizma? Ako je u redu da me kite kanadskim zastavama, ako čitav vikend gledam i bele i crne i smeđe i žute i šarene kako se kite maramama s javorovim listom, ako na aerodromu srećem studente tek pristigle sa backpackinga po evropi i njihovim rancima oblepljenim kanadskim zastavama, ako deca počinju svaki radni dan u školi uz kanadsku himnu, ako je sve to znak patriotizma, da li je još uvek u redu isto tako se kititi srpskim (da li je ispravno nazivati ih srpskim, s obzirom da iako je ime zemlje Srbija, pridev srpski aludira na nesto što pripada Srbima, a ne Srbiji kao zemlji u kojoj ima i drugih naroda i kako uopšte rešiti ovaj problem?) zastavama i slušati srpsku himnu svakog dana ili je to automatski nacionalizam? Koliko je sve trulo u državi Danskoj (aj dobro ne Danskoj, zna se gde) ako ni jedan jedini vid patriotizma nije poželjan, jer se uvek dovodi u vezu sa ultranacionalnim? Apelujem na nadležne naučnike da objasne svima nama razliku između pojma «patriotizam» i «šovinizam». Tu negde je i «nacionalizam» koji nije uvek imao loše značenje i antonim mu je bio «šovinizam». Jezik se brzo menja, te je mene ostavio izgubljenu i demode. Kad smo već kod toga bilo bi poželjno obrazovati narod o tome zašto neke nacionalne insignije nisu pristojne, koga ugrožavaju i kako se odvići od istih. Izgleda da nam treba manual. Iskreno, mislim da se čovek, koji se nikad nije našao kao autsajder u okruženju gde je manjina, nikad neće naučiti toleranciji.

Real estate na prodaju

Dva znamenita zdanja na prodaju su mi privukla pažnju: pećina bez struje, vode, kanalizacije, telefona, ali sa uređenom dnevnom sobom i foajeom, kaminima, pa čak i prozorima, ide uskoro na aukciju. Pećina je na obroncima Worcestershira u Britaniji i zvuči primamljivo, jer budi lepe uspomene na roditeljsku mi kuću, koja je doduše imala struju, ali za vodu smo se dugo snalazili iz hidrofora, kanalizaciju još uvek sanjamo, ali zato imamo sobe i čak i prozore na istima. Samo što ova pećina garant ima bolji pogled na more, u poređenju sa roditeljskom kućom koja ga uopšte nema. Cijena - prava sitnica. Tričavih 25000 funti. Ne zna se kolika je vrednost roditeljske kuće, ali se smatra da nije preko 10000 funti.

Drugi peace of property je u stvari peacčina: Drakulin zamak u kojem je on proveo čitavu jednu noć tokom svog života. Zamak se zove Bran kod Brasova i trenutno je u vlasništvu Habsburga, koji je arhitekta u Njujorku. Pa kakav je to arhitekta kad prodaje zamak? Nikaki, kažem vam. Šta on zna o korenima, emigrant jedan obični... Verovatno zna više o parama, jer se procenjuje da bi zamak mogao da ode za $125 miliona.

Consumer report

Za kraj jedan savet: ne koristite kineske paste za zube, možete da umrete. Ozbiljno. Ne dajte deci kineske keksove ili formule, iz istog razloga, puj puj daleko bilo. Ako vam je neki rođak iz Kanade ili Amerike poslao Thomas the Tank Engine vozić, pobacajte ih, jer je skoro otkriveno da farba korišćena na vagonima i lokomotivama sadrži olovo. Naravno, i ovo je pravljeno u Kini. Dakle dollar storeovi, tj. prodavnice sve za 69 dinara (ja sad ne znam jel još uvek 69 ili je otišlo na 109) probajte da izbegnete, pogotovo ako kupujete deci igračke ili garderobicu ili štatijaznam.